Žali se u medijima stanovnik Sarajeva, Egipćanin, čija žena je Bosanka kako ga maltretiraju u vozilima javnog prevoza isključivo zbog boje kože. Naplate mu kartu, ali mu je ne daju. Nekad mu ne žele prodati kartu. Nekad ga istjeraju iz busa. Žali se kako mora stalno nositi lične dokumente sa sobom jer ga policija zaustavlja isključivo zbog boje kože i legitimiše.

Patnja nas nije opametila

U nekom tržnom centru u Sarajevu zaštitar je pretukao migranta/izbjeglicu zato što je ovaj ukrao čokoladicu. Ko zna kakve sve vrste diskriminacije doživljavaju ljudi iz dalekih zemalja koji se žele očajnički dokopati Evropske unije, tačnije Njemačke.

PROČITAJTE: 


Rat nas nije načinio boljim ljudima. Patnja nas nije oplemenila. Ratni užas nas nije pročistio, isti smo kakvi smo oduvijek i bili, tojest, čak smo i gori jer ljudi sa starenjem postaju veća đubrad. Ko je bio malo lud u mladosti u starosti će biti potpuno lud, ko je bio malo govnar u mladosti u starosti će biti kosmički govnar. Tako to ide sa starenjem, a od rata je prošlo skoro četvrt stoljeća. Nije to malo vremena, ali dovoljno da kolektivno postanemo teška đubrad.

Pisao sam o rasnoj segregaciji koja vlada u Talgo vozu Željeznica FBiH, i o nečovječnom postupanju konduktera i osoblja tog voza, ako ne računam časne izuzetke među njima. Reagovale su 'železnice federacije' i iz njihove pismene reakcije može se jedino iščitati kako sam bio apsolutno u pravu, jer ja još vjerujem svojim očima više nego tuđim. A moje oči su vidjele stvari onakvima kako su se one desile.

 

Od rata je prošlo skoro četvrt stoljeća. Nije to malo vremena, ali dovoljno da kolektivno postanemo teška đubrad

Vidjele su policajce koji su bili nervozni jer su radili posao koji nisu mogli voljeti: skidali su ljude s voza (zvuči poznato, zar ne?) samo zbog boje kože. Znamo da su 1993. skidali ljude s vozova zbog imena i prezimena, ti ljudi su poslije mučeni i ubijeni. Takav slučaj se desio u mjestu Štrpci u okolini Rudog, većina tijela nisu nikad pronađena. Među skinutim nalazio se i jedan tamnoputi Afrikanac, njegova sudbina ostaje nepoznata do dana današnjeg.

Naravno, 'naša' policija nije nikog mučila ni ubila, samo bi ih vratila na entitetsku granicu odakle bi migranti/izbjeglice krenuli put Bihaća prateći željezničku prugu. Ali ostaje sram zbog toga što su činili radnje koje na simboličkoj ravni podsjećaju na fašizam iz proteklog rata.

Lično sam bio svjedok kada se lik u džipu nekoliko puta pokušavao zabiti u grupu migranata na pješačkom prelazu kod Srednje tehničke škole a prema Zemaljskom muzeju. Vozio sam biciklo i vidio kako se nešto dešava na drugom kraju pješačkog prelaza. Isprva nisam shvatio o čemu se radi, kada sam biciklom prešao prelaz, našao sam se u grupi od petnaestak migranata i vidio sam kako se vozač opet pokušava zabiti u masu ljudi. Među njima je bila neka mlada djevojka koja je skočila na auto i uzviknula: Stop the fucking car! Pri tome je dlanom udarila po prozoru vozača, isto je uradio još jedan mladić, a i ja sam mahinalno reagovao i pljunuo vozača, izgovorio neku psovku i čekao da li će heroj izaći iz auta. Ljudsko smeće je ostalo u autu i nastavilo vožnju.


Rat nas je učinio gorim ljudima. Patnja nas je učinila većim ljudskim smećem. Ratni užas nas je samo napunio sranjima kojih nismo u stanju da se oslobodimo.

 

Sarajevo pliva u drogi i drozi

Isto sam vidio kako zaštitar ispred BBI centra tjera migranta koji prodaje papirne maramice na trgu. Na Twitteru je žena, koja je preživjela genocid, govorila kako oni (migranti/izbjeglice) u papirne maramice stavljaju i tablete. Kontam kako je neko prepješačio planinu Ararat, na kojoj je navodno bila usidrena Nojeva arka, samo da bi došao u Sarajevo gdje mu je jedini životni cilj prodavati maramice i u njih stavljati tablete.

Jer znamo da nama nedostaje tableta ovdje, i da se naša djeca, avaj, nemaju s čime drogirati. Isto znamo da Sarajevo pliva u drogi i drozi. Znam ljude koji su ovdje dolazili maksuz iz Slovenije, jer je kružio urbani mit da je u Sarajevu najbolji spid u regiji. Spid je droga koju vučete na nos, isto kao i kokain, ali je to kokain za siromašne.

Također svi znaju da je u Sarajevu oduvijek bila loša trava, a hašiša nikad nije ni bilo. Evo ja ovdje apelujem na migrante/izbjeglice, posebno na ove što dolaze iz Maroka i Afganistana da nam donesu kvalitetnog hašiša. Ne valja se drogirati lošom drogom, kao što ne valja jesti junk food.

Apelujem na ljude koji su prepješačili biblijsku planinu Ararat da sa sobom ponesu koju tablu afganistanskog hašiša, da se mi i naša djeca ne drogiramo trećerazrednim smećem sa Balkana. Bolje to nego da nam ubacuju tablete u papirne maramice.

I 'žrtva' će lako postati zločinac ako joj se ukaže prilika. Zadnji događaji u Sarajevu to zorno pokazuju. Niko nema moralni ekskluzivitet niti tapiju na dobrotu. Zlo je imanentno ljudskom biću, to znaju i vrapci na grani. Zlo je imanentno sarajevskoj kotlini..

(BalkansPress / Izvor: Buka.com / www.oslobođenje.com)

Scroll to top